Podhum je smješten u središtu župe, ispod brda Huma po kojem je i dobio ime. Prvi put se spominje 1235. godine.
U selu, koje je i sjedište župe, nalazi se, uz župnu crkvu, dvoranu i kuću, osmogodišnja škola, zgrada mjesne zajednice, pošta, trgovina, nekoliko kafića te svadbeni salon Rustikana.
U selu su i dva groblja: Bendevrlj, smješteno uz župnu crkvu, te groblje Selimovac s kapelicom Isusova uzašašća.
Prezimena su: BABIĆ, BLAŽEVIĆ, BOJANIĆ, BULIĆ, ČEKO, ČELAR ĆURIĆ, ERANOVIĆ, JANDRIJEVIĆ, JURIŠIĆ, KATAVIĆ, KROLO, MARKIĆ, MANDIĆ, MIHALJEVIĆ, MILOLOŽA, OMAZIĆ, PADRO, PAVIĆ, PERKOVIĆ, PROPADALO, ROGULJIĆ, SABLJIĆ, ŠIMUNAC, VELIĆ. (Vidi str. 87. knjige Stoljeća moga kraja).
Broj obitelj i članova po godinama za Podhum
1937. godine 96 obitelji s 859 članova,
1971. godine 179 obitelji s 1080 članova,
1991. godine 197 obitelji s 951 članom,
2011. godine 156 obitelji s 523 člana.
Vržerale su smještene u ždrijelu koje povezuje Livanjsko polje i Buško blato, između Tribnja na sjeveru i ispod sela Podhuma i planine Kamešnice na jugu, a sjeverno iznad sela Podgradine, u dužini od oko dva kilometra.
Dolaskom Hrvata na ovo područje spominje se pod imenom Vražerak, selo na vrhu ždrijela, a kasnije Vržerale. Turci su ga nazivali Vražen Ralja – Vražija Usta, vjerojatno zato jer u selu nisu bili dobrodošli. Južno od naselja nalazi se groblje s kapelicom sv. Marka. (Vidi str. 95. Stoljeća moga kraja)
Prezimena su: ANTUNOVIĆ, BABIĆ, BADROV, BULIĆ, ČEKO, DRINJAK, ERANOVIĆ, GRABOVAC, IVKOVIĆ, KULIŠ, MIOČ – MIJOČ, PAVIĆ, PAVLINOVIĆ, PERKOVIĆ, PERVAN, PLAZIBAT, PROPADALO, SOLIĆ, ŠARIĆ, ŠKARO, ŠIMUNCI, VELIĆ, VODOPIJA i ŽIVKO.
Broj obitelj i članova po godinama za Vržerale
1937. godine 90 obitelji s 822 člana,
1971. godine 154 obitelji s 976 članova,
1991. godine 176 kuća s 972 člana,
2011. godine 149 obitelji sa 563 člana.
Selo Podgradina smješteno je 17 kilometara od Livna ispod same Kamešnice, uz Buško blato tj. uz branu Buškog jezera.
Magistralna cesta Livno – Split i kanal dijele ga na dva djela.
Spominje se još od Rimskog doba.
Za vrijeme Turske okupacije potpuno je ugašeno i ponovno naseljavano početkom 19. stoljeća.
Poznato je još uvijek neistraženim lokalitetima: GLAVICA, CRKVINA i REŠETARICA.
U selu se nalazi osnovna škola, prva sagrađena u ovom kraju, te jedan restoran i građevinsko poduzeće Roko. (Vidi str. 100. Stoljeća moga kraja).
Prezimena su: ANTUNOVIĆ, BABIĆ, BADROV, BILIĆ, BULIĆ, ERANOVIĆ, MATIĆ, PERVAN, ŠESTO, VELIĆ, VIDOVIĆ, VUKADIN, ŽULJEVIĆ.
Broj obitelj i članova po godinama za Podgradinu
1937. 49 obitelji sa 501 članom,
1971. godine 63 obitelji s 350 članova,
1991. godine 59 obitelji s 278 članova,
2011. godine 51 obitelj sa 195 članova.
Bilo Polje smješteno je na BILOM POLJU, po kojem je i dobio naziv, južno od župne crkve i sela Miši, a od sela Podhum i Vržerale odvaja ga magistralna cesta Livno – Podhum – Split.
Povijest sela jest u biti povijest župe. Poznato je po brojnim grobovima – MAŠETIMA(STEĆCIMA).
Sedamdesetih godina je zbog pretvaranja Buškog blata u jezero selo uglavnom raseljeno.
Danas je pak poznato po stadionu NK KAMEŠNICA. (Vidi str. 105. Stoljeća moga kraja).
Prezimena su: BRČIĆ, ČELAR, MATIĆ, MILOLOŽA, PERKOVIĆ.
Broj obitelj i članova po godinama za Bilo Polje
1937. godine 27 obitelji sa 170 članova,
1971. godine 27 obitelji s 201 članom,
1991. godine – 11 obitelji sa 43 člana,
2011. godine 11 obitelji sa 47 članova.
Selo Miši nalazi se desetak kilometara od Livna, s lijeve strane magistralnog puta Livno – Mostar, u podnožju Tušnice od prijevoja Ploča, Batinića Brda do Puđina Briga.
Selo je tipično brdsko u dužini od oko tri kilometra s prekrasnim pogledom na Buško jezero.
Na sjevernoj strani Batinića Brda prostire se vrlo lijepo umjetno jezero Mandek.
Ime sela spominje se još u petnaestom stoljeću i ima svoju bogatu povijest i u političkom i u vjerskom smislu.
Za vrijeme Turske okupacije Miši su jedno vrijeme bili sjedište Livanjske župe koje je 1746. godine preseljeno u Vidoše.
U selu su dva groblja s kapelama-Kliško i Petrića. 2010. – 2011. sagrađena je i prva mrtvačnica u župi. (Vidi str. 108. Stoljeća moga kraja).
Prezimena su: BATINIĆ, BILIĆ, ČELAR, ERANOVIĆ, JANDRIJEVIĆ, KLIŠANIN, KULIŠ, MIHALJEVIĆ, MILOLOŽA, PAVLINOVIĆ, PUĐA, SUČIĆ, VODOPIJA, ŽIVKO.
Broj obitelj i članova po godinama za Miše
1937. godine 70 obitelji sa 669 članova,
1971.godine 130 obitelji s 825 članova,
1991. godine 147 obitelji sa 704 člana,
2011. godine 125 obitelji s 515 članova.
Selo Golinjevo nalazi se istočno od Miša, uz magistralnu cestu Livno – Mostar s lijeve i desne strane do općinske granice Duvno – Livno i graniči s Mostarsko – Duvanjskom biskupijom.
Selo je više brdsko u dužini od oko tri kilometra s lijepim pogledom na Buško jezero i sela preko jezera.
Nekada se zvalo i Vučići.
U selu se nalazi groblje s kapelicom sv. Ane, pravoslavno groblje, džamija, osnovna škola, mljekara Puđa. (Vidi str. 114. Stoljeća moga kraja).
Prezimena su: BATINIĆ, BERIĆ, BREŠIĆ, BULIĆ, CIKOJA – CIKOJEVIĆ, GALEŠIĆ, JAKELJIĆ, KLIŠANIN, KULIŠ, MAGIĆ, MIHALJEVIĆ, MILARDOVIĆ, TIRIĆ, TOPIĆ.
Broj obitelj i članova po godinama za Golinjevo
1937. godine 72 obitelji s 582 člana,
1971. godine 115 obitelji sa 756 članova,
1991. godine 109 obitelj s 597 članova,
2011. godine 95 obitelji s 346 članova.
Istražujući povijest rodne župe Podhum i njezinog kraja Tomislav Perković je u svojoj knjizi Stoljeća moga kraja zapisao: „Na prvi mah nam se čini čudna i pomalo zagonetna povijest župe Podhum…” Je li je Tomislav u pravu? Na stranicama 55.-56. svoje knjige Tomislav kratko i jasno opisuje kako je ovaj kraj vjerski opsluživan od dolaska Turaka pa sve do pravne uspostave župe.
Današnja župa Sv. Ivana Krstitelja – Podhum (Banjalučka biskupija), nastala je odvajanjem od župe Vidoši. 1909. godine je bila mjesna kapelanija, a 1935. godine je i pravno proglašena župom. Od 1928. godine vodi vlastite, prilično očuvane matice.
Nalazi se 8 km jugoistočno od Livna, na magistralnom putu Mostar – Split. Smještena je uz Buško jezero ispod planina: Tušnice na sjeveroistoku, Kamešnice na jugozapadu, te brda Huma i Tribnja na sjeveru. Ime nosi po selu Podhum koje je smješteno u središtu župe. Župa Podhum graniči s pet župa: na istoku s Prisojem, na jugu s Rašeljkama (obje župe pripadaju Mostarsko – Duvanjskoj biskupiji), na zapadu s Bilom i Čuklićem, a na sjeveru s matičnom župom Vidoši.
Na lokalitetu Rešetarice nalazi se zavjetna crkvica Sv. Ilije.
1987. godine tamo je otkrivena je starokršćanska (antička) bazilika i starohrvatska nekropola.
Iz statistike župe može se zapaziti da je broj župljana od uspostavljanja do 1965. godine bio u laganom porastu, a od tada do danas u laganom opadanju.
Godina | Broj obitelji | Broj vjernika |
1935. | 334 | 3406 |
1937. | 404 | 3606 |
1963. | 625 | 4212 |
1991. | 669 | 3545 |
2011. | 620 | 2300 |
Župu sačinjava šest sela. Od istoka prema jugozapadu to su: Golinjevo, Miši, Podhum, Bilo Polje, Vržerale i Podgradina.
KAPELANI I ŽUPNICI KOJI SU SLUŽILI ŽUPU
Od 1909. – 1935. godine, kao mjesnu kapelaniju župe Vidoši, Podhum služe MJESNI KAPELANI:
1. Fra Ljubomir Galić, 1909. – 1914., graditelj prve župne kuće.
2. Fra Hrvoje Duvnjak, 1914. – 1918.
3. Fra Alojzije Ćubelić, 1918. – 1919.
4. Fra Hrvoje Duvnjak, 1919 .– 1929., drugi put.
5. Fra Ante Brešić-Mikulić, 1922. -1924.
6. Fra Ante Šakić,1922.– 1931., graditelj crkvice na Rešetarici.
7. Fra Ljubomir Galić, 1931. – 1933., drugi put.
8. Fra Bono Grebenar, 1933. -1935.
ŽUPNICI:
1. Fra Bono Grebenar, 1935.– 1943., prvi župnik nakon uspostave župe
2. Fra Branko Bilić, 1943. – 1948.
3. Fra Krešo Idžaković, 1948. – 1952.
4. Fra Jozo Pripušić, 1952. – 1961.
5. Fra Dominik Duvnjak, 1961. – 1966. Rođen je 02. 12. 1909 u Lipi, župa Čuklić. Ruši staru crkvu i započinje gradnju nove i veće.
6. Fra Miroslav Vrgoč, 1966.–1976. Rođen je 26.11.1933. u Rapovinama župa Livno. Za deset godina župnikovanja on je sigurno najviše učinio za župu. Paralelno s gradnjom crkve gradio je i novu kuću, te proširio i obnovio zavjetnu crkvicu na Rašetarici.
7. Fra Vlado Tičinović, 1976. – 1081. Rođen je 23. 06 1931 u Livnu, župa Livno.
8. Fra Luka Martinović, 1982.–1991. Rođen je 22. 09. 1939 u Donjoj Mahali, župa Tolisa kod Orašja. Pokrio je crkvu bakrom i postavio novu rasvjetu u crkvi.
9. Fra Tihomir Salapić, 1991. – 1997. Rođen je 29. 10. 1934 u Biloj, župa Bila. Sagradio novu kuću 1993/94. godine.
10. Fra Miroslav Ištuk, 1997. – 2000. Rođen je 14. 11. 1950 u Žiroviću, župa Ljubunčić. Započinje gradnju Pastoralnog centra.
11. Fra Tvrtko Vrdoljak, 2000.–2006. Rođen je 28. 11. 1948 u Srđeviću, župa Bila. Dovršio je gradnju Pastoralnog centra i obnovio zavjetnu crkvicu na Rešetarici.
12. Fra Jure Papić, 2006. – 2012. Rođen je 25. 09. 1953. u Rujanima, župa Lištani. Temeljito uređuje crkvu iznutra i uvodi grijanje.
13. Fra Kazimir Dolić, 2012. – 2019.
14. Fra Jurica Periša, 2019.-
KAPELANI OD 1935. GODINE:
1. Fra Leonard Barba (rodom iz Prispa, župa Ljubunčić), 1967. – 1969.
2. Fra Anto Perković, 1969. – 1971.
3. Fra Dominko Batinić (rodom iz Ričice, župa Bugojno), 1976. – 1977.
4. Fra Božo Krešo (rodom iz Rame), 1977. – 1979.
5. Fra Mladen Perić (rodom iz župe Foča kod Doboja), 1979. – 1980.
6. Fra Franjo Grebenar (rodom iz Viteza), 1980. – 1982.
7. Fra Kazimir Rehlicki, (rodom sa Plehana kod Dervente), 1982. – 1983.
8. Fra Bono Vrdoljak, (rodom iz Žabljaka, župa Livno), 1983. – 1988. Otkriva arheološko nalazište i temelje prve starokršćanske crkve na Rašetarici.
9. Fra Anto Cvitković, (rodom iz Rame), 1986. – 1988.
10. Fra Trpimir Kaić (rodom iz Livna), 1988. – 1991.
11. Fra Vlado Tičinović (rodom iz Livna), 1991. – 1992.
12. Fra Zdravko Kujundžija (rodom iz Strupnića), 1992. – 1993.
13. Fra Juro Aščić (rodom iz Vukovića, župa Dobratići), 1993. – 1994.
14. Fra miroslav Ištuk (rodom iz Žirovića, župa Ljubunčić), 1994. – 1997.
15. Fra Tihomir Salapić (rodom iz Bile), 1997. – 1998
16. Fra Jozo Mihaljević, 1997. –
17. Fra Mario Radman, 1999.-
18. Fra Ivo Živković, 2000. –
19. Fra Ćiril Lovrić (rodom iz Odžaka, župa Lištani), 2001. – 2003.
20. Fra Ivanko Vuk
21. Fra Lovro Rimac, 2006. – 200
22. Fra Marko Gelo, 2009.-
23. Fra Tomislav Svetinović, 2011. – 2013.
24. Fra Davor Petrović (župa Vitez), 2014. – 2016.
25. Fra Ivan Pilić 2016.-2019.